Priča o odrastanju: „Ali zašto da idem? Evo, ostaću s tobom

Metaforičnu priču o strahu od sopstvene snage i o napuštanju sigurnog gnezda napisala je znalački Bratislava Terzić, najmlađi saradnik Ona magazina

Bratislava Terzić, autor priče, diplomirani je novinar iz Kaknja u Bosni i Hercegovini (foto: Arnela Šabanović)

Strašno, bilo je jako strašno i pomisliti da lelujam po livadama, punim cvijeća, jer sam se plašio da ga ne povrijedim. Ali moje lelujanje je bila moja potreba i zašto bih se ustručavao da lelujam? Da li iz straha da povijam ili uzdižem u visinu, svojom jačinom, sve te travke?

Jačinom? Odakle mi jačina, kada sam sakriven u ove listove orahove krošnje i ne smijem da provirim kroz njih. Tek malo se ohrabrim i onda se opet vratim… Sakrivanje je bila moja navika. Kad god bi trebalo da otpušem daleko svoj ples, prepao bih se i vratio na početak.

Ja sam vjetar, a mislio sam da sam biljka

Osjećao sam svu snagu, ali nisam mogao da je pustim iz sebe. Sakriven iza listova orahove krošnje, pitao sam je:

– Zašto ne mogu da budem jak onako kako se osjećam?

Orahova krošnja bi stegla svoje grane u zagrljaj i zaštitila bi me svojim listovima, a onda rekla:

–  Ako si svjestan svoje snage, onda postani ta snaga. Vidiš, ona biljka tamo na livadi sa ogromnim ljubičastim cvijetom, stoji nepomična. I ti si, vjetre, sada takav, ali zapamti: Ono što ti imaš, a biljka nema, jeste sloboda da ideš gdje hoćeš. Ne moraš zauvijek biti uz mene, mnogi tvoji prijatelji, vjetrovi, idu i dalje nego što možeš zamisliti, zato što su spoznali svoju snagu… Pronađi svoju snagu, vjetre!

Trijumf snage

Vjetar je razmišljao o tome što mu je orahova krošnja rekla. Ići će korak po korak, tako je sebi govorio. Biljka s ljubičastim cvijetom biće taj prvi korak. Odlučio joj je pokazati da on nije kao ona. I krenuo je u vjetroviti pohod da promijeni njen položaj i to jako!

Zatim je malo usporio, okrenuo se na drugu stranu, prešao preko nje i odmah se vratio u orahovu krošnju. Bio je siguran da će sutra biti još jači, iako mu njegova snaga još uvijek nije bila posve jasna.

S velikom motivacijom krenuo je sledećeg jutra u novu akciju, misleći da će se pozabaviti biljkom s ljubičastim cvijetom, ali gle on je pomjerio ne samo tu biljku već cijelu livadu. Čak je dohvatio i nekoliko grana šljivika i radosno se vratio opet u orahovu krošnju, jedva čekajući novi dan, novi trenutak i još veću spoznaju svoje snage.

Vježbajući je ojačao i navikao se na svoju snagu, pa sada ne samo da je savijao grane šljivika u jednu stranu, već je snažno plesao s njima tamo-amo, gore-dole, dok nije prouzrokovao vrtoglavicu koja je granama ponekad izazivala i strah. Ljubičasti cvijet one biljke se plašio da mu je ovaj snažni vjetar ne skine s glave… Ali on je bio pažljiv vjetar.

Zbunjenost vjetra

Poslije dosta dana ispunjenih veseljem, počelo mu je biti teško. Osjetio je nespokoj. Imao je snagu, ali nije znao šta će s njom.

Razgovor s orahovom krošnjom

Vjetar:  – Spoznao sam snagu i ojačao. Ne bih mogao ovo bez tebe. Hvala ti. Ali sam zbunjen. Toliko sam je želio, a sada ne znam šta ću s njom.

Orahova krošnja je znala da će se ovo desiti i odmah ga je pitala nešto što vjetar nikada neće zaboraviti:

A gdje bi želio da ideš?

– Gdje želim da idem? – ponovio je vjetar pitanje, još više zbunjen.

– Da, gdje želiš da ideš? – još odlučnije je pitala orahova krošnja.

Vjetar: – Ali zašto da idem? Evo, ostat ću s tobom.

Orahova krošnja: – Ti ovdje možeš da ostaneš, bit ćeš sretan i ispunjen, ali moraš da znaš da možeš biti još sretniji. Sada si dovoljno jak da ideš gdje poželiš. Razmisli šta si želio kada nisi bio dovoljno snažan. To je tvoj put!

Vjetar: – Ti si mudrac! Kako ti samo uspijeva da to budeš?!

Orahova krošnja: – Svako ima svoj dar i trebalo bi da ga iskoristi. To važi i za tebe. Lijep si ti vjetar, jak, topao, dobrodušan… Ti si i suosjećajan vjetar i daleko ćeš da dosegneš zbog toga. Bio si zarobljen u mojoj krošnji, ali nisam te ja zarobila, već si ti zarobio sam sebe. A sloboda koju si spoznao kroz osjećaj vlastite snage, tvoj je dar.

Vjetrov odlazak

Vjetar je ponavljao krošnjine riječi: – A gdje želiš da ideš? Gdje želiš da ideš?

I zaista je shvatio da njegova dubinska želja nije bila vezana za ovu livadu na kojoj je proveo dugo vremena, već za tihe glasove duše koje bi bio potpuno zaboravio da ga na njih nije podsetila orahova krošnja. Bio je spreman za odlazak i bilo mu je žao, ali je vjerovao da će ga zamijeniti neki novi mladi vjetar koji neće znati koliku snagu posjeduje. Orahova krošnja pomoći će i njemu…

Još mu je samo preostalo da se oprosti s njom. S velikom nježnošću zatreperio je orahovom krošnjom i pozdravio najsitniji listić u njoj, obećavši da ga neće zaboraviti. Doći će on opet do njega, da mu ispriča svoje iskustvo o snazi vjetra.

Orahova krošnja je na to rekla: – Samo ako smiješ, zaboravi me…

Našalili su se, a onda je vjetar odjurio svom svojom snagom, jer je znao kuda da ide.

Autor priče: Bratislava Terzić

Ona MAGAZIN
Ona MAGAZIN

Na prvi dan proleća 2009. pojavio se Ona Magazin, jedinstveni primer literarnog novinarstva koje, osim svežih vesti, donosi priče iz života, ispovedne intervjue poznatih i kolumne ljudi od pera. To je prvi domaći glossy mesečnik namenjen ženama 35+ (ali i njihovim jačim polovinama). U jesen 2020. izašao je jubilarni Ona magazin broj 100.