Nikola Malović: Svaka ptica peva onako kako joj je porastao kljun

Srbija ima istorijsko pravo na more kao što i Bokelji, koji su se 1918. godine direktno ujedinili sa Srbijom, bez prethodnog ujedinjenja sa Crnom Gorom, imaju pravo da im je zaleđe šire od prilično male Crne Gore. Dogodine na moru, i kao naslov i kao pozdrav, izražava želju za prirodnom Srbijom i Crnom Gorom

Nikola Malović: Srpski pisac iz Boke Kotorske, knjižar i izdavač (Foto: Laguna)

Povodom njegove nove knjige „Dogodine na moru“, Nikola Malović, najčitaniji i najvoljeniji srpski pisac iz Boke Kotorske, otkriva nam da Srbija ima istorijsko pravo na more, šta je pravo značenje reči FUCK, sa kim je prekratio vreme čekajući bivšeg predsednika u Andrićevoj kući u Herceg Novom i zašto je baš od te osobe tražio pismeno odobrenje da bude lik u njegovoj knjizi u nastajanju.

Ona magazin: Koliko je knjiga ugledalo svetlo dana u izdanju hercegnovske Knjižare So? Da li su sve te knjige plave boje?

Nikola Malović: Hercegnovsko knjižarstvo, zanimljiv je podatak, starije je od knjižarstva Gece Kona u Beogradu. Knjižara So, po dozvoli nasljednika Jova Sekulovića (1879-1950), prvog srpskog obalnog knjižara (od 1898), ima pravo da baštini tradiciju dugu 123 ljeta. Za 17 godina postojanja izdali smo 17 naslova sa morskom, pomorskom i bokokotorskom tematikom, i zaista, mnogi naši naslovi imaju stoga plave korice. Zbog mora, ali i zbog neba.

Koju od pomenutih knjiga biste vi kupili, da uđete prvi put u Knjižaru So?

Nikola Malović: Svakako fotomonografiju „Istorija bokeljskog pomorstva“ Predraga V. Kovačevića, jer je to ujedno i svojevrsna istorija Boke Kotorske. Ilustrovana je s preko 100 stranica mapa, gravira, portreta kapetana, brodova u ulju…

Dogodine na moru, Catena mundi, Beograd, 2021.

Da li će umirući Zapad dati Istoku šansu da poentira?

Ona magazin: Po čemu je vaša nova knjiga „Dogodine na moru“ u izdanju beogradske kuće Catena Mundi specifična?

Nikola Malović: Zanimljiva je to knjiga jer dodatno utvrđuje veze nas Primoraca sa nama kontinentalcima. Podijeljena je u tri cjeline: Nepoznato more, More Srbije i Crne Gore i More Boke Kotorske.

Da li će vještačke pčele zamijeniti prirodne, da li 0.666% ljudi posjeduje svijet, da li će umirući Zapad dati Istoku šansu da poentira, šta podrazumijeva Agenda 2030, da li jedemo piletinu iz živinarskih Aušvica, da li je Kolumbo bio Jevrej, šta je sport, da li je moguće jedinstvo Pravoslavne crkve sa ostalim hrišćanskim denominacijama i da li se svijet kreće ka projektovanoj gladi i novom Velikom ratu – čitamo u prvoj od tri cjeline, pod nazivom Nepoznato more.

Srbija ima istorijsko pravo na more

Ona magazin: Možete li za naše čitateljke i čitaoce da odbranite svoj stav da je pozdrav „Dogodine na moru“ zapravo dokaz da Srbija ipak izlazi na more?

Nikola Malović: Srbija ima istorijsko pravo na more kao što i Bokelji, koji su se 1918. godine direktno ujedinili sa Srbijom, bez prethodnog ujedinjenja sa Crnom Gorom, imaju pravo da im je zaleđe šire od prilično male Crne Gore. Na kraju, Kotor, kao glavni grad Boke, bio je i glavna luka srednjovjekovne, nemanjićke Srbije. Dogodine na moru, i kao naslov i kao pozdrav, izražava želju za prirodnom Srbijom i Crnom Gorom.  

Da li je Herceg Novi poslednji srpski grad na moru?

Nikola Malović: Jeste, jer je nastao poslednji, u šali kaže li se. Tek 1382. osnovao ga je kralj Tvrtko Prvi Kotromanić, zbog trgovine solju.

Kako je nastala najpoznatija šporka reč na svetu

Ona magazin: U najavi za knjigu „Dogodine na moru“ otkrili ste da znate pravo značenje reči FUCK. Možete li da nam šapnete o čemu je reč?

Nikola Malović: Riječ FUCK je zapravo akronim, i potiče iz doba kada su Englezi uveli Škotlanđanima zakon po kome se mladenci nisu mogli vjenčati (v. film „Hrabro srce“ sa Melom Gipsonom) dok lokalni velmoža nije spavao s tuđom mladom. Zakon se zvao „Fornication Under Consent of King“, što u prevodu znači – Obljuba pod odobrenjem kralja.

Eto kako je nastala najpoznatija šporka riječ na svijetu.

Ona magazin: Kao bivšeg prosvetnog radnika, boli li vas što neko namerno uništava školstvo. Ko?

Nikola Malović: Ne doživljavam sebe kao bivšeg prosvetnog radnika…

Nekadašnju katedru na Pomorskoj akademiji u Kotoru zamijenio sam, vremenom, drugim katedrama, takođe javnim, premda manje institucionalizovanim.

Školstvo uništavaju poslušničke vlade, time što usvajaju zlonamjerne tuđe preporuke za reformu školstva.

Nije isto grčko „ne“ i latinsko „ne“

Ona magazin: Zašto se usijao HelmCast kada ste vi gostovali u emisiji „Kota 17“ kod Vuka Rosandića? Da li se nekad uplašite da ćete snositi konsekvence za izgovoreno?

Nikola Malović: Iznenadila me, pravo da kažem, reakcija publike. Po prvi put je neki moj intervju imao preko 40.000 pregleda u malo vremena.

Ne plašim se, jer sve što sam kazao, ili napisao, jeste istina.

Danas znam da nije isto grčko ne i jevrejsko ne, što bi rekao Pavić, ili nije isto grčko ne i latinsko ne, što bih dodao ja, jer mi je tako porastao kljun. A svaka ptica pjeva onako kako joj je porastao kljun.

Bokeška borsa, suvenir hercegnovske Knjižare So

Suvenirski hit leta 2021.

Ona magazin: Nedavno ste izbacili na tržište i svoj prvi verbalni suvenir – „Bokešku borsu“, tj. ceger, sa 59 zalivskih reči i izraza, listom romanizama. Šta bi valjalo ubaciti u taj ceger, pre nego što se napusti Herceg Novi?

Nikola Malović: Bokeška borsa iliti bokeljski ceger postao je zalivski suvenirski hit ljeta 2021.

Osmišljavan je dvije godine, tokom kojih sam dugo vagao koje su to riječi koje determinišu jednako Kotor, Herceg Novi i Tivat, potom Budvu i Paštroviće.

U Bokešku borsu je najbolje staviti Bokešku borsu, kao poklon, a onda poći na zelenu pijacu.

Ona magazin: Da li je vaša supruga Viktorija prihvatila Bokešku borsu kao obavezni aksesoar prilikom kupovine?

Nikola Malović: U Bokeškoj borsi sa pečatom hercegnovske Knjižare So, direktorka Knjižare So svakog dana kući sa zelene hercegnovske pijace nosi pamidore, balancane, masline i ribu sa peškarije…

Na Bokeškoj borsi reč gvera napisana je sa znakom uzvika. Zašto?

Nikola Malović: Na Bokeškoj borsi dvije su riječi napisane sa znakom uzvika! Gvera, jer rat ne prestaje. I amorižati, kao glagol iza koga nastaju djeca.

Žive zamenitosti Herceg Novog

Ona magazin: Ko je Gligo Bjelica?

Nikola Malović: Konačno da i njega neko opazi.

Gligo Bjelica je novinar koji pod drugim imenom piše za medije a samo pod svojim prati intenzivne aktivnosti hercegnovske Knjižare So.

Ona magazin: Na naslovnoj strani vašeg „Bokeškog humora“ objavili ste sliku Voja Stanića? Kada i kako ste se vas dvojica upoznali? Da li je privilegija biti komšija genijalnog Stanića?

Nikola Malović: U vrijeme ono, kad je predsjednik Srbije bio Boris Tadić, pozvali su me iz Kabineta i pitali da li bih, kao srpski pisac, imao išta protiv da zajedno sa Crnogorcem Vojom Stanićem dočekam Predsednika u Andrićevoj kući – prilikom Tadićeve posjete Herceg Novom. Rekao sam da, naravno, nemam ništa protiv, pa smo se Vojo Stanić i ja pošteno ispričali, jer je Tadić mrvicu kasnio, kako se to diplomatski kaže.

Iako u godinama, Vojo Stanić mi je dao pismeno odobrenje da se može naći kao lik u mom novom romanu.

Bokeški vic za kraj

Ona magazin: Da li i slike Borisa Šuberića, čija je prodajna izložba u Knjižari So u toku, vrcaju od bokeškog humora?

Nikola Malović: Kako da ohi, što bi na srpko-grčkom rekao genijalni humorista i satiričar Dragoljub Ljubičić Mićko (koautor PLJIŽ-a), kako da ne: na Šuberićevom akrilu na platnu „Moja draga“ jedan Primorac pred svima štipka svoju dragu za guzu.

Ona magazin: Ispričajte nam za kraj jedan bokeški vic, koji nije ušao u knjigu bokeškog humora.

Nikola Malović: Pazimo…

Vratio se pomorac s broda i poželio da se malo provede sa društvom jer se nisu vidjeli šest mjeseci.

Mnogo iza ponoći, ulazi pomorac u stan, gdje ga sačekuje supruga:

– Jesi li pio?

– Nisam.

– Kaži: Gibraltar!

– Pio sam.

Branislava Mićić
Branislava Mićić

Više od četvrt veka glavni je urednik ilustrovanih izdanja za žene, posvećenih „malim stvarima koje život znače“. Zanat je pekla u „Turističkoj štampi“, da bi se 2002. potpisala iza prvog licencnog ženskog nedeljnika u Srbiji „Burda Lisa“. Prelaskom u novinsku kuću „Color Press“ pokreće još jedno licencno izdanje „Tina“. Godine 2009. osniva „Ona Magazin“, koji bez prekida izlazi do danas.

1 Comment
  1. STA RECI ,NEGO ,BOZANSTVEN PRILOG ZA ONE SA VECOM ILI MANJOM ( nizom) MEMORIJOM,SVAK POHVALA ZA AUTORA!!!

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.