
Urbanistički plan za naselje Slovenska plaža u Budvi, dao je tadašnji glavni urbanista, arhitekta Petar Perović. O tome priča: „Nakon razornog zemljotresa na primorju Crne Gore, 15. aprila 1979. godine, srušeni hoteli koje je narod zvao ’napolitanke’, izgledali su užasno. Hteo sam da se to ne ponovi. Napravio sam grad u gradu, od apartmanskih zdanja koja ne prelaze dva sprata. Slovenska plaža ima 2500 ležaja i čini sintezu vekovne mediteranske arhitekture: antičke, hrišćanske i islamske. Prva se prepoznaje kroz trgove, druga kroz paštrovsku kuću od kamena sa pergolama i puzavicama. Islamska kultura se očituje kroz intimna, unutrašnja dvorišta. Celo naselje podseća na zaleđeni talas koji se stapa sa panoramom. Krovovi, gde se moglo, prate liniju brda.“
Gradnja je počela 1982. i završena je za 24 meseca. Investicija, najveća u turizmu u bivšoj Jugoslaviji, koštala je današnjih 300 miliona evra. Zanimljivo je da tada još nisu ugrađivani klima uređaji! Slovenska plaža je zato imala najveće solarno polje u Evropi. Samo Izrael je imao bolje. Imala je i stanicu sa toplotnim pumpama koja crpi toplotu iz mora.
Ona je i danas primer poetskog turističkog naselja u zagrljaju s prirodom. Svaka vila nosi naziv po dominantnoj biljci: vila maslina, limuna, magnolija, oleandera… „I svaka ima sunce i pogled, jer pogled je izvor duševne hrane“, tvrdi Petar Perović.


Slovenska plaža je zaista jedno od najlepših mesta u Evropi.