Ko kuva mušku kafu u Ona Magazinu? Pisac Branislav Janković. Pročitajte istinitu priču “Svadba”, nastalu iz njegovog pera

Branislav Janković

Ona se udaje. Drugi put. Zlobnici bi rekli da je na prvom venčanju bila lepša. Nije – ja znam. Sada je nekako zrelija i poželjnija. Dobila je mudrost u očima i grč oko usana koji joj daje crtu mučeništva. A ta crta kod muškaraca uvek izaziva želju da je zaštite. I eto… Našao se ovaj nesrećnik. Poješće ga – njemu je to prvi brak. Neiskusan je u zajedničkom životu. A i deluje zelen i nekako… mek.
Kažu da je drugi brak uvek bolji od prvog. To već ne znam. I dalje sam razveden. Ona igra kao da se nikada nije udavala. Zajapurena je i podigla je venčanicu iznad kolena. Jeste! Opet ima venčanicu. Belu! Ogovaraju je, ali nju baš briga. Prva se hvata u kolo i vodi ga. Izula je cipele. Deluje srećno i zadovoljno. Nijednom me nije pogledala. Ovaj njen mi prilazi i naručuje pesme.

Kuma me gleda

Jeste – ja sam pevač benda koji zabavlja zvanice.
Ne bih prihvatio posao da sam znao da je u pitanju moja bivša žena. Mladoženja me kiti parama i smeška se. Provocira možda?! Ćutim, šta ću. Ja bih da mu vratim, ali ovi iz benda me gledaju ispod oka. Pevam kao na audiciji – nikad bolje. Kao da ću ploču da snimam. Neka vidi da mi je lepo. Ali ona me uopšte ne gleda. Ponekad se i sam uhvatim u kolo. Ne baš pored nje, ali tu negde. Tri puta sam se udario o sto, dva puta me deca gađala tortom, jednom hteo da padnem preko starog svata. Nisam baš vičan igranju. Ona mi je govorila da nisam, sem pevanja, ničemu vičan. Ali to je priča za advokate, nije za ovde.
Kuma me gleda. Nova kuma. Kada promenite brak sve promenite: i prijatelje i garderobu i frizuru i kumu. Sve! Sama je došla i nema burmu. Onako me gleda… Znate već.

Bez tebe ne mogu

„Može li ’Ja bez tebe ne mogu da živim’? Znaš nju?, pita me i stavlja mi novac u džep od košulje. Malo duže nego što je potrebno.
„Znam“, kažem. „Nju pevam besplatno.“
Ona se smeška i stalno okreće, vraćajući se za sto sa mladencima.
Moja bivša je primetila!
Uvek primeti što ne treba da primeti. Ustaje teatralno, zamalo da obori tortu na tri sprata. Ide prema meni. Znam taj pogled i taj korak. Pomalo me plaši. Neće valjda da napravi skandal na sopstvenoj svadbi? Drugoj. Što sam ja sad kriv što kuma (nova) hoće pesmu? To mi je posao.
Mlada i dalje ide prema meni. Ona crta mučeništva na licu postaje nešto sasvim drugo.
Kuma se smeška.
Ja bez tebe ne mogu da živim.

Branislav Jankovic
Branislav Jankovic

Branislava Jankovića svojata kraj 20. veka, ali ga početak 21. zove svojim ljubavnikom, ocem i prijateljem. Sam pisac se trudi da u toj borbi vremena ostane svoj i nevin, što mu neće uspeti, kao što i nikome nije od kada se ovaj kamen zove planetom. Kako god, on kaže da svoje romane ne piše nego priča. Tako ne ostavlja svedoke niti dokaze. Branislav Janković tek čeka da se rodi. Izabraće zimu, a oko godine neka se svađaju biografi. Oni što sve upropaste.

Trenutno nema komentara

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.