Isak Šabanović: „Muzika mi je u kostima“

Još se navikavam da sam „popularan“, da me ljudi prepoznaju. Volio bih da nastavim sa muzikom, da za deset godina imam bar tri hita


Drugarica ga je ubedila da se prijavi na takmičenje Zvezde Granda

Isak Šabanović (25) je nova balkanska zvezda, koja se rodila uz veliki prasak na sceni Zvezda Granda 02. januara ove godine. Pored sjajnog izvođenja dva rokenrol hita („Stipu gatibo“ Mladena Vojičića Tife i „Oprosti mi što te volim“ Željka Bebeka), za žiri i gledaoce popularnog muzičkog šou programa mladi Bjelopoljac „ispalio je“ vatromet emocija.

Da li zbog šeretskog osmeha kada je otpevao prvu strofu, suza radosnica kada je završio svoj nastup, iskrenosti kad je trebalo da prizna da je imao strah od velike scene, tek Isak, momak koji daje maksimum od sebe kada uzme mikrofon u ruke, osvojio je srca široke publike. Mladima je pokazao kako se rokenrol voli ili kako se vodi ljubav sa muzikom na sceni a starijima vratio nadu da rokenrol nije mrtav.

Ona magazin: Gde si bio pre 10 godina? Kako je izgledao jedan tvoj dan?

Isak Šabanović: Prije deset godina bio sam u prvom razredu srednje škole, a počeo sam i sa nastupima u jednom bjelopoljskom kafiću. Sa drugom koji je imao svoju klavijaturu, a ja pozajmljen mikrofon od svog oca, stidljivo smo počeli sa svirkama i to vikendom. I bilo je lijepo. Prijala mi je ta pažnja publike, a onda i pohvale koje sam dobijao. Tada sam bio siguran da je to ono čime želim da se bavim, mada nijesam nailazio na odobravanje svog oca.

Ona magazin: Da li je tvoj otac bio protiv toga da se baviš muzikom?

Isak Šabanović: On nije bio protiv toga da se bavim muzikom iz hobija, podržavao je moj rad, vježbanje kod kuće, svirke u klubovima, ali je insistirao da se posvetim školovanju, obrazovanju. Nije mi nikada osporavao moj rad, dobijao sam podršku i kada sam snimio prvu pjesmu i sve ostale, međutim nije podgrijavao tu moju želju, misleći da je to samo dječački san koji će se vremenom preusmjeriti na nešto drugo. Prije četiri godine završio sam fakultet audio-vizuelne umjetnosti i ostao u muzičkim vodama, naravno uz podršku svoje porodice.

Hanad Džehverović i Isak Šabanović priredili su spektakl na sceni Zvezda Granda, o kome će se dugo pričati

Muzika me nosi i motiviše

Ona magazin: Da li je tebe iznenadio novi  Isak koji se rodio na velikoj sceni?

Isak Šabanović: Pa nije mnogo, jer to sam ja na velikoj ili maloj sceni, svejedno. Muzika je ta koja me nosi i motiviše da dam maksimalan dio sebe.

Ona magazin: Šta ste Hanad Džehverović i ti uradili prvo kada se završio vaš nastup za „milion youtube pregleda“?

Isak Šabanović: Otišli u jednu kafanicu u Skadarliji i uživali u ostatku večeri.

Ona magazin: Ima li istine u izjavi Gorana Bregovića: „Muzika je erotika i ako nema toga na pozornici, sve je propalo“?

Isak Šabanović: Naravno, muzika nas čini živim, uveseljava nas, liječi rane. Bez muzike život ne bi bio ono što jeste, bilo da je slušamo ili stvaramo.

Unikatni nakit Isak naručuje kod strica u zlatari u Bijelom Polju. Kad putuje u Sarajevo, takođe, obavezno sebe počasti nekim originalnim prstenom

Teško je to kada ne smiješ da jedeš

Ona magazin: Da li sam kupuješ prstenje i minđuše?

Isak Šabanović: Uglavnom sam kupujem, mada imam i poklona od prijatelja. Moj stric ima zlataru u Bijelom Polju, pa imam privilegiju da ponešto naručim da mi se napravi, a obavezno kada odem u Sarajevo počastim sebe nekim komadom nakita.

Ona magazin: Zbog Zvezda Granda krenuo si na dijetu. Šta radiš kad si u Bijelom Polju a mama ili baka iznesu tvoje omiljene kolače na sto?

Isak Šabanović: Bogami teško je to kada ne smiješ da jedeš, a voliš. Mama obično sprema svašta kada je onaj dan kada mogu sve jesti, izmeračim tada njene delicije, a sljedeći dan opet dijeta.

Ona magazin: Da se ne baviš muzikom, čime bi se bavio? 

Isak Šabanović: Pa bio bi to sigurno neki posao vezan za produkciju, televizijsku, pozorišnu, ne znam. To su takođe zanimljivi i dinamični poslovi. Bitno je samo da nijesi statičan, da se nešto dešava, planira, organizuje. Mislim da ne bih mogao da sjedim u kancelariji osam sati i da tamo nešto radim, pišem, jer me „ne drži mjesto“.

Isak Šabanović je izabrao Aleksandra Milića Milija za svog mentora u takmičenju Zvezde Granda

Svaki Milijev savjet je zlata vrijedan

Ona magazin: Tvoj mentor iz Zvezda Granda dao ti je savet da čuvaš svoj glas. Oni koji su imali sreće da te slušaju u klupskim svirkama, kažu da se nikada nisi štedeo. Da li je to što se daješ do koske zapravo tvoj glavni adut? Da li misliš da ćeš vremenom morati da savladaš veštinu da se „doziraš“?

Isak Šabanović: Da, ne znam da se čuvam kada je scena u pitanju, pa bilo glasom ili plesom, pokretima. Citiraću Kita Ričardsa koji je kazao „Muzika je jezik koji se ne kazuje riječima. Ona govori kroz emocije, i ako je u kostima – onda je u kostima.“ Upravo tako bih opisao tu emociju na sceni, ako je nemaš u kostima onda nemaš ništa.

Ona magazin: Šta te je Aleksandar Milić Mili naučio o muzici i pevanju, šta smatraš njegovim biser-savetom?

Isak Šabanović: Mili je jedan divan čovjek. A onda mentor, prijatelj, koji svima nama pokušava da prenese sve svoje znanje, a ima ga mnooogo i privilegija je raditi sa njim i njegovim timom koji je takođe sastavljen od majstora svog zanata. Svaki njegov savjet je zlata vrijedan.

Isak potiče iz muzičke porodice. Završio je muzičku školu i svira klavir. Njegov otac je muzičar a i deda je bio tamburaš. Brat je folkloraš, koji je talenat za igru nasledio od majke

Majka je „glavna“ u kući

Ona magazin: Upijajući muzičko iskustvo svog oca i dede, šta si se zakleo da nikada nećeš uraditi isto kao i oni?

Isak Šabanović: Pa dedu nijesam zapamtio, jedan je od osnivača bjelopoljskih tamburaša i divno je pjevao. Njegov brat je bio doktor političkih nauka i tambura mu je bila život van kancelarije. Otac je prvih pet godina mog života bio odsutan, jer je radio sa svojim bendom. Mislim da je taj odvojen život od porodice nešto čega je on htio da me poštedi, kada sam htio i ja da krenem njegovim stopama. Takođe, tada su bila i drugačija vremena. Kada je on radio, to su bili ugovori sa hotelima ili restoranima na mjesec dana, vikendi su bili slobodni, odnosno nedjelja. Bila je to neka ozbiljna priča. Dok danas radiš vikendom, nemaš ništa što bi te zaštitilo ukoliko se svirka ne organizuje i odgodi, jedna nesigurnost. Nema u njihovom životu ničega što bih izdvojio kao grešku, čak naprotiv.

Ona magazin: Kada ti neko kaže da si lepo vaspitan, na koga od svojih „vaspitača“ prvo pomisliš?

Isak Šabanović: Roditelji zajedno. Majka je „glavna“ u kući i nikako joj sa nama trojicom nije bilo lako. Trebalo je ukrotiti tu energiju i usmjeriti na pravi način. Moj brat i ja smo odgajani sa puno ljubavi, imali smo sve uslove da postanemo dobri ljudi. Imali smo lijepo djetinjstvo uz druženja, kasnije i putovanja. Majka je bila sa nama dok je otac radio sa bendom. On se nakon nekog vremena tezgarenja vratio u školu gdje predaje muziku već 28 godina, a ona se, pored nas, bavi novinarstvom. Brat je opet neka druga priča, on je u svijetu turizma, bavi se i folklorom. Talenat za igru naslijedio je od naše majke. Naučeni smo da poštujemo jedni druge, ali i da se podržavamo bez obzira čime se bavili.

U intervjuima koje je davao za bosanske TV stanice, Isak je otkrio da je imao devojku u Sarajevu ali i da je trenutno slobodan

Naučen sam da ne lažem, ne foliram…

Ona magazin: U kojoj meri je Bijelo Polje iznedrilo Isaka kojeg danas poznajemo? Šta razlikuje Bijelopoljca od Podgoričanina, Baranina, Beograđanina…?

Isak Šabanović: Bijelo Polje je mali grad, svako svakog poznaje. Još ako si gradski momak, pa još sin Rafeta i Vanje, onda nema vrdanja. Šalim se, naravno, i da sam pobjegao sa časa roditelji bi to znali, zato sam naučen da ne lažem, ne foliram, iskren sam. U Crnoj Gori nema puno razlike između ljudi, nekako smo slični sa nijansama. Ali svuda ima i dobrih i loših ljudi, bez obzira je li Podgorica ili Beograd u pitanju.

Ona magazin: U tvom načinu pevanja, pa čak i u tvom imidžu, mešaju se rokenrol i sevdah. Kad zaroniš duboko u svoju dušu, čega ima najviše: suza, straha, sreće, strasti, smeha…?

Isak Šabanović: Odrastao sam uz rok muziku i to onu koju su pravili Bijelo dugme, Indeksi, Parni valjak… to se slušalo u našoj kući, slušao sam i oca koji je pjevao te pjesme. Naročito je Dugme imalo pjesme koje u svom suštinskom imaju taj zvuk etna, folklora, to mi je leglo i to volim. A da bi sve to postigao, u duši bi trebalo da ima i suza i smijeha i strasti…

Ona magazin: Kada bi producirao film o Isaku Šabanoviću, da li bi to bio holivudski spektakl ili dokumentarac sniman iz ruke?

Isak Šabanović: Holivudski nemi film, našminkan i sa hepiendom.

Volim svoju Crnu Goru najviše, ali se fantastično osjećam i u ex-YU

Ona magazin: Da li si svestan da si 02. januara ujedinio ex-YU (tačnije Balkan) i sagradio most između rokenrol-generacija i milenijalaca?

Isak Šabanović: Pa ispalo je tako i drago mi je zbog toga. Opet ću se vratiti na vaspitanje i porodicu. Volimo sve ljude, ne pravimo razliku između vjera i nacija. Volim svoju Crnu Goru najviše, ali se fantastično osjećam i u Beogradu i Sarajevu, Slavonskom brodu i ostalim gradovima bivše zemlje. Bez obzira na razlike i razdore kojih ima, ipak smo mi veoma slični i u suštini dobri ljudi.

Ona magazin: Pošto imaš moć da pretvaraš snove u stvarnost, otkrij nam kako vidiš sebe za 10 godina?

Isak Šabanović: Moji snovi su počeli da se ostvaruju neočekivano. Nijesam ni sanjao da će moj nastup na Zvezdama Granda naići na ovoliko odobravanje publike. Poruke podrške i ljubavi dobijam svakodnevno i još se navikavam da sam sada „popularan“, da me ljudi prepoznaju. Volio bih da nastavim sa muzikom, da za deset godina imam bar tri hita.

Branislava Mićić
Branislava Mićić

Više od četvrt veka glavni je urednik ilustrovanih izdanja za žene, posvećenih „malim stvarima koje život znače“. Zanat je pekla u „Turističkoj štampi“, da bi se 2002. potpisala iza prvog licencnog ženskog nedeljnika u Srbiji „Burda Lisa“. Prelaskom u novinsku kuću „Color Press“ pokreće još jedno licencno izdanje „Tina“. Godine 2009. osniva „Ona Magazin“, koji bez prekida izlazi do danas.