Fotograf koji je sa flamingosima „na ti“: Imao sam sreću da sam rođen u Ulcinju

Robert Janković se potpisao iza sjajnih fotografija ali i dva filma: „Cervantes“ i „Ulcinj kroz vekove“. Kroz oba se provlači ulcinjska legenda, da je u zidinama Starog grada bio zatočen pisac romana „Don Kihot“, slavni Miguel de Servantes

Fotografije: Robert Janković

Robert Janković (32) iz Ulcinja poseduje renesansne osobine: kreativnost, multitalenat i vrednoću. On je profesionalni fotograf, grafički dizajner, 3D animator, sineasta u smislu scenariste, režisera, montažera i majstora za specijalne efekte, advertajzer, specijalista za društvene mreže…

Potpisao se iza dva kratkometražna filma, igranog „Cervantes“ (2018) i dokumentarnog „Ulcinj kroz vekove“ (2020). Kroz oba filma provlači se ulcinjska legenda, da je u zidinama Starog grada bio zatočen pisac romana „Don Kihot“, slavni Miguel de Servantes.

Ona magazin: Verujete li u reinkarnaciju? Da li vam je neko već rekao da u fizičkom smislu podsećate na Servantesa?

Robert Janković: Nije da nešto posebno vjerujem u reinkarnaciju, ali veoma je laskavo da me neko uporedi sa jednom od najpoznatijih istorijskih ličnosti, koja je toliko doprinjela svjetskoj kulturnoj sceni.

Ona: Koliko sati traje vaš radni dan? U koje doba ste najproduktivniji?

R.J: S obzirom na to da obično radim na više projekata istovremeno, i uzimajući u obzir i svakodnevne obaveze, moj radni dan zna da traje više od 12 sati. Uopšteno je poznato da su ljudi koji se bave kreativnim aktivnostima uglavnom „noćne ptice“, tako da se u ovom smislu ni ja ne razlikujem od njih, dakle kasni večernji sati su obično najproduktivniji.

Ona: Da bi čovek ostvario izuzetne rezultate, neophodno je i da mu okolnosti idu na ruku. Šta smatrate srećnim okolnostima u vašem slučaju: to što ste rođeni u Ulcinju, što ste stasavali zajedno sa modernim tehnologijama ili nešto treće?

R.J: Mogu slobodno reći da je Ulcinj definitivno moj omiljeni grad, sa mnogobrojnim ljepotama i potencijalima za razvoj, tako da smatram da sam imao sreću što sam ovdje rođen. Takođe, nove tehnologije 21. vijeka pružaju svima mnogo mogućnosti koje naši preci ne bi mogli ni da sanjaju. Smatram da sam imao ogromnu sreću da se rodim u ovoj epohi, gdje je skoro sve moguće.

Ona: U čemu od svih svojih poslovnih aktivnosti uživate do te mere da niste svesni gladi, umora, protoka vremena…?

R.J: Jedna od prvih vještina na računaru koje sam naučio još u srednjoj školi je 3D dizajn. I dan danas dizajniranje u trodimenzionalnom prostoru je jedan od razloga zbog kojeg često izgubim pojam o vremenu.

Ona: Za vreme korona karantina savladali ste novu veštinu: kolorizaciju originalnih c/b snimaka. Šta ste u međuvremenu još naučili?

R.J: Karantin je svakome od nas nesumnjivo veoma teško pao, međutim priznajem da sam uvijek bio vječiti optimista, tako da sam bio svjestan da će i tome nekad morati doći kraj, pa sam pokušao da iskoristim to vrijeme kako bih se pripremio u poslovnom smislu za period nakon karantina. Prvenstveno sam savladao osnove kolorizacije starih crno-bijelih fotografija, nešto što me je oduvijek fasciniralo, međutim najvrijednija vještina na čijem usavršavanju i dalje radim je programiranje. Zapravo, trenutno radim na jednom dosta velikom ličnom projektu (3D virtuelna galerija umjetnosti), čije osnove sam savladao upravo tokom ovog perioda.

Ona: Kada se pomenu vaši filmovi „Ulcinj kroz vekove“ i „Cervantes“, na šta prvo pomislite?

R.J: Film je kulminacija svih mojih vještina, od storytelling-a (pričanje priče) do tehničkih video i audio vještina. To znači da na pomen ovih ali i filma uopšteno, pomislim na perfekciju savremene umjetnosti.

Ona: Na koji ste svoj projekat najviše ponosni a koji vam je doneo najviše profita?

R.J: Projekat koji je bio jedan od najzahtjevnijih na kojem sam do sada radio, a koji mogu reći da na najbolji način prikazuje moj dosadašnji rad, jeste igrani film „Cervantes“. Rad na tom projektu je trajao skoro dvije godine, a rezultat nije izostao. Sa tim filmom smo stigli do polufinala na festivalu Los Angeles Cinefest, zbog čega sam posebno ponosan. Što se drugog dela pitanja tiče, reklame su uglavnom najunosniji projekti.

Ona: Na vašim fotografijama prirode najčešći su: more, oblaci, mesec, zalazak sunca, ptice… Pitajte vaše srce da napravi svoj redosled ovih pojmova.

R.J: Priroda je definitivno nešto što me je oduvijek fasciniralo, bilo da su to pejzaži ili životinjski i biljni svijet. Zato mi je nažalost veoma teško da istaknem što mi je od svega ovoga najdraže.

Ulcinjska solana je dom jedne od najegzotičnijih vrsta ptica – roze flamingosa. Ova fotografija Roberta Jankovića dva puta je nagrađena. Na foto konkursu Western Balkans Fund osvojila je prvo mesto

Ona: Gde najčešće odlazite da posmatrate ptice i da li imate neku tajnu za njihovo fotografisanje?

R.J: Poznato je da je Ulcinjska solana raj za ljubitelje ptica. Tu borave različite vrste ptica i u dosta velikom broju. To mjesto je veoma posebno za mene. A što se tiče tajne za pravljenje prelijepih fotografija ptica, mogu reći da je to strpljenje i čekanje pravog momenta za dobru fotografiju. 

Ona: Da ste ptica, koja biste vrsta bili?

R.J: Sve vrste ptica smatram „superherojima“ jer imaju moć letenja, a posebno me zbog svojih mogućnosti fascinira jastreb. 

Ona: Kao magistar menadžmenta u turizmu, šta očekujete od Ulcinja u deceniji koja je pred nama?

R.J: Trendovi u turizmu na svjetskom nivou okrenuti su prema eko-turizmu i turizmu koji se oslanja na očuvanje lokalne prirodne i kulturne baštine. Smatram da je to budućnost za razvoj turizma u Ulcinju, nešto čemu se nadam da ću i ja moći da doprinesem u sljedećem periodu. Ulcinj ima nevjerovatne prirodne i kulturne resurse, istoriju bogatu sa raznim elementima iz svih epoha, kombinaciju različitih elemenata flore i faune kao i hidropotencijala (rijeka, jezero i more). On je među rijetkim mjestima gdje je sve to manje-više netaknuto a i nedovoljno iskorišćeno. Zato smatram da je upravo to razvojna šansa ovog grada, a u kombinaciji sa novim digitalnim tehnologijama ovi efekti bi se multiplikovali.

Ona: Kako gledate na budućnost Ulcinjske solane i opstanak ulcinjskih flamingosa?

R.J: Flamingosi su zaštitni znak Ulcinja, dok je Ulcinjska solana njihovo glavno stanište. Potrebno ih je posebno čuvati i to se u posljednje vrijeme sve više potencira sa svih adresa. Srećom, svijest svih građana je dostigla taj nivo da to više nije upitno, samo ostaje da se potraži adekvatni modalitet kako bi se napravio balans između očuvanja i eksploatacije tog prirodnog resursa.  

 

“Oni koji se ne prisećaju prošlosti, osuđeni su da je ponove”, poruka je dokumentarnog filma Roberta Jankovića “Ulcinj kroz vekove”

Igrani film “Cervantes”, čiji je scenarista, režiser i majstor za specijalne efekte Robert Janković, odlično se plasirao na festivalu Los Angeles Cinefest

Prezentacija najznačajnijih radova Roberta Jankovića u periodu od 2008. do 2019. godine

Ona MAGAZIN
Ona MAGAZIN

Na prvi dan proleća 2009. pojavio se Ona Magazin, jedinstveni primer literarnog novinarstva koje, osim svežih vesti, donosi priče iz života, ispovedne intervjue poznatih i kolumne ljudi od pera. To je prvi domaći glossy mesečnik namenjen ženama 35+ (ali i njihovim jačim polovinama). U jesen 2020. izašao je jubilarni Ona magazin broj 100.

Trenutno nema komentara

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.