Ako se držite pravila – Letujem tamo gde me vole – Ohrid je pravo mesto za vas. Sledi foto-reportaža o ohridskom turizmu koji stoji na četiri stuba: ljudima, jezeru, hrani i pravoslavnim svetilištima.
Ohridsko jezero je more, a ohridski biseri su ljudi. Krenućemo ipak od najiskrenije čovekove ljubavi – trpeze.
1. Hrana
Nema toga ko bi uspeo da smesti sve čarolije ohridske kuhinje u jedan članak. Ono što odlikuje restorane kraj jezera gde „Biljana platno beleše“, jeste izobilje salate i ribe. Moglo bi da se svrstaju u red najzdravijih ugostiteljskih objekata na svetu da nema jednog “ali” a to je obim porcija. Makedonska hrana je toliko ukusna da čovek teško može da se zaustavi…
MAKALO
Pod ovim nazivom krije se makedonski puter koji se pravi od belog luka i ulja. Treba dosta prakse da se taj „puter“ ulupa tako da se ne prospe kad se tegla okrene naopačke. Makedonci kažu: „Dok ne vidiš kako se radi, nećeš znati da ga napraviš.“
Sastojci su sledeći: 1 kilogram belog luka; 5 litara ulja; ½ l limunovog soka i so po želji
APETITKA
To je namaz nalik ljutenici, koji se pravi od paradajza, ulja, vezene piperke i belog luka. Vezena piperka je makedonska sorta paprike srednje ljutine, posebno lepog ukusa i arome.
MAKEDONSKA SALATA, to je poezija na tanjiru. Paradajz, očišćena pečena paprika, puno crvenog luka i peršun. Savršena kombinacija! U velikom broju restorana makedonska salata izlazi na sto nezačinjena (stranci tako traže), ali vam zato konobari donose posebno so, biber, sirće i maslinovo ulje.
TARATAR SALATA na makedonski način ima sledeće sastojke: krupno sečeni krastavac, beli luk, kiselo mleko ili pavlaku, maslinovo ulje, malo soli, oraha i sveže mirođije, te izmrvljeni sir.
KIVANO
U zemlji „gde sunce večno sja“ uspeva i neobično rastinje. Kivano je jedna od egzotičnih biljaka, koju ćete naći na pijaci kako se šepuri između rukole i crvenog bosiljka. Izgledom i ukusom podseća na krastavac i limun. Bogat je vitaminom C i veoma zdrav. Jede se kao salata.
STRUMIČKI KIKIRIKI
Makedonski, preciznije strumički kikiriki, jeste sitan ali je zato veoma ukusan. Ako želite da probate pečeni strumički kikiriki, najbolji u Ohridu, potražite u staroj čaršiji (turističkoj i pešačkoj zoni) tezgu sa orijentalnim slatkišima koju drži Dončo sa nadimkom Riki Baba. Ako nema njega, tu je njegov sin, koji se ne libi da stoji za tezgom od malih nogu.
ĆEVAPI IZ RESTORANA „VKUSNO“
Najbolje ćevape u Ohridu prave u restoranu „Vkusno“, osnovanom 1996. godine.
Vlasnik Salim Jusufi je Goranac, čije je rodno selo sa makedonske strane Šare. Jedan deda mu je bio poslastičar a drugi pekar u Beogradu, u Knez Mihajlovoj ulici.
U restoranu „Vkusno“ u staroj čaršiji imaju porcije od pet i od 10 ćevapa. Iznose ih na metalnom tanjiru, sa puno svežeg, hrskavog luka i jednom ljutom, pečenom, mesnatom papričicom. Svaki sastojak je vrhunski. Ćevap je od čistog mesa, umešenog tako da je zalogaj u isto vreme spužvast i jedar. Ukus je nenametljiv, pa se oseća skara, oseća se da ga je liznula roštiljska vatra.
Lepinja koju Selim pravi svojim rukama sastoji se praktično od dve korice, bez hlebaste mase između njih. Posuta solju i susamom, lepo je zamašćena (ali ne i masna). U svakom slučaju, ukusna je, prste da poližeš.
Salim radi i služi… I stiže da pozdravi svakog svog stalnog gosta.
„KAJ MESTONO“ U PEŠTANIMA
Najbolja riblja čorba i neobična pita sa jabukama čekaju vas u restoranu „Kaj mestono“ u ribarskom selu Peštani nadomak grada Ohrida. Terasa ovog restorana je najbolja loža za ispraćaj sunca, za trenutak kada ono uranja u „makedonsko more“.

STRUŠKE “VEČERI GASTRONOMIJE”
Na mestu gde Crni Drim ističe iz Ohridskog jezera smestila se Struga, čuvena po Struškim večerima poezije i jegulji, koju Stružani tretiraju kao delikates i kao lek. Lekovitim smatraju zapravo sluz jegulje i to samo “kilašice” koja se lovi u maju na dubinama od 20 m.
Jegulja je veoma sočna i ukusna ali čim pređe navedenu težinu postaje masna i traži umerenost prilikom degustacije. Uz jegulju se služe makalo i nafora – prepržen hleb sa rendanim sirom.
2. Ljudi
Na pitanje ko su najlepše žene, svi Ohriđani, bez obzira na versku opredeljenost, kažu: – Srpkinje. Na pitanje ko su najbolji gosti, takođe imaju jednoglasan odgovor: – Srbi.
Rođeni za ugostiteljstvo, Ohriđani vole i druge narode iz ex-Jugoslavije. Svojim životom i delom demonstriraju bratstvo i jedinstvo, krilaticu zemlje koje više nema. Kroz toleranciju, šalu i pomoć kad zatreba, njihov suživot teče kao reka…
Predstavićemo vam nekoliko stanovnika Ohrida, novopridošlih i starosedelaca, da se uverite u njihovu širokogrudost i tolerantnost.
ČOVEK KOJI JE STVORIO JUNGLE BEACH
Dejan Mitkoski Penčo Jedna od najlepših ohridskih plaža – Jungle Beach
Dejan Mitkoski Penčo je Skopljanac koji drži plažu Jungle Beach na Ohridskom jezeru i riblji restoran u Peštanima kraj Ohrida. Ljubitelj je ekstremnih sportova, netaknute prirode i turizma koji isključuje svaku formalnost.
– Srce mi je puno kad je gost zadovoljan – kaže on. – Rođeni smo kao gosti na ovom svetu, život je kratak i samo pozitivna energija je bitna. „Jungle“ je komuna, parti, zabava… Spava se u šatorima, živi na iskonski način. Dobiješ koplje da uloviš ribu. Nacrtamo ti simbol na čelu. Loš čovek ne može da opstane među nama. U „Jungle“ ulaze samo pozitivni ljudi… Inače, Ohrid je mesto posebne energije. Ne zaboravite da 400 miliona Slovena govori jezikom čiji se koren razvio ovde.
KAKO SU SE SPRIJATELJILI ALBANAC I SRPKINJA
Dićo u večernjoj šetnji Ohridom
Dićo je Albanac iz Ohrida, koji drži, zajedno sa sinom, nekoliko noćnih klubova. Veoma je privržen porodici i odan svojoj veri. Ne pije i klanja u džamiji.
Dićo je jedno vreme svaki dan vozio turu od Ohrida do Skoplja i nazad. Njegovi prijatelji, Srbi, zamolili su ga da sačeka jednu njihovu drugaricu iz Beograda na aerodromu u Skoplju i da je doveze u Ohrid. Rekli su da se ona zove Danica, da je carinik po profesiji, da će imati naočare na glavi, jednu manju torbu ispred sebe i jedan veći kofer pozadi. I da joj nikako ne kaže da je Albanac jer onda ona neće ući u kola sa njim.
Dićo je imao puno posla i zakasnio je na aerodrom. Kada je kročio u aerodromsku zgradu, spazio je ženu koja je odgovarala opisu.
– Danica? – prišao joj je s vrata aerodroma.
– Ja sam ta, – odgovorila mu je kao iz topa.
Pričala je kao navijena a kad su prolazili kroz albanska sela u Nacionalnom parku Mavrovo rasplela je po Albancima, šiptarima, Kosovu, Makedoniji… Već je otkucala ponoć kada ju je Dićo dovezao do kuće njenih prijatelja.
Danica je ispričala svojim domaćinima kako se potresla kad je prošla kroz sela na Mavrovu sa istaknutim albanskim zastavama a na to će oni njoj: Pa ti si se vozila sa Albancem!
– Ne mogu da verujem. – odgovorila im je. – Dajte mi njegov broj telefona, hoću odmah da čujem tog čoveka.
Tada je već bio jedan sat posle ponoći i Dićo se začudio pozivu. Danica je tražila da ona dođe sutra ujutru kod njega i da se razjasne. Od tada do danas su prijatelji. Kad god je put nanese u Ohrid, Danica probudi Diću jednim iznenadnim, noćnim pozivom. Dićo se ne ljuti, naprotiv ozari mu se lice kada priča o njoj.
FEKIJEVO SEĆANJE NA VOJNIČKE DANE
Feki je Turčin, opančar, koji ima svoju radnjicu na ulici, u staroj čaršiji. Služio je vojsku u Batajnici, kao plavac. Pokazuje istetoviran avion na podlaktici leve ruke. Na istoj ruci ima istetovirana imena dva najbolja druga iz vojske.
Seća se da su tapkali karte ispred bioskopa „Kozara“ i prodavali čestitke za Novu godinu, da bi došli do nekog dinara. I još se seća da su izlazili kod neke baba Anđe, u njenu kafanu u Batajnici i da se tamo jedna devojka zaljubila u Bosanca, vojnika, i da se nije odvajala od njega.
– Ti si se zaljubila u plavu uniformu. – pokušavao je da je odvrati Feki. – Kad odeš s njim u Prijedor, čekaju te dimije i nešto sasvim drugo.
– Ma nije tako. – ubeđivala je devojka Fekija.
A kad se Bosanac “skinuo” i otišao kući, poveo je i devojku sa sobom. Posle mesec dana evo nje opet kod baba Anđe, oborila veđe…
– Šta sam ti rekao? – pitao ju je Feki. – Nisi htela da me slušaš.
Feki, kao i drugi Ohriđani, pokazuje poštovanje prema ženama. Šali se na jedan odmeren, kulturan način i gleda da svoje mušterije ugosti čajem, kafom, lepom rečju…
3. Jezero
Ohridsko jezero se nalazi u jugozapadnom delu Severne Makedonije i istočnom delu Albanije, na nadmorskoj visini od 693 m. Dugačko je 30 a široko skoro 15 km. Spada u veća evropska jezera i u najdublja jer meri čak 289 m dubine. Ono što ga izdvaja jeste duboka starost i prisustvo endemičnih biljnih i životinjskih vrsta.
Student dizajna Hristo isplovljava iz ohridskog Sen Tropea Milkica, studentkinja prava iz Peštana kraj Ohrida, na plaži u Trpejci
Nikola je iz Peštana na Ohridskom jezeru. U Skoplju studira informatikuPlašica – riba od čije se krljušti dobija emulzija za bojenje ohridskog bisera
Najlepše plaže i nestvarnu boju jezerske vode pronaći ćete oko pitoresknog naselja Trpejca, koga zovu ohridski Sen Trope. Do njega je najlakše stići čamcem. Da zaključimo – ako želite da napravite ohridski selfi u smaragdnom, obavezno posetite Trpejcu.
Predlog za izlet
NA IZVORU CRNOG DRIMA
Izvorište Crnog Drima pod zaštitom je UNESCO Kliment je najčešće muško ime Ohriđana Crni Drim izvire snagom od 5 m3 vode u sekundi Kliment u crkvi Svete Bogorodice – Balaklije, kroz koju protiče voda
Ako nemate dovoljno mašte da zamislite Raj, najbolje je da posetite izvorište Crnog Drima na obali Ohridskog jezera, nedaleko od manastira Sveti Naum (na četiri kilometra od albanske granice). Pred ušćem Crnog Drima u Ohridsko jezero formira se jedno rajsko jezerce, dubine četiri metara.
U njemu se krije 30 podzemnih izvora koji se vide kao klobuci u peščanom dnu. Jezerce je bistro kao suza, zahvaljujući podzemnim ali i brojnim planinskim pritokama. Voda iz njega može da se pije. Bez obzira na spoljnu temperaturu, ona uvek ima tačno 10oC.
U Crnom Drimu obitavaju ptice gnjurci, koji se hrane vodenim glistama i puževima. Tu su i čaplje i kormorani. Oko prvog avgusta, kad procvetaju alge i kad se namnože planktoni, voda jezera pri zalasku sunca ima ljubičastu boju.
Izvorište Crnog Drima je čuvala vojska u staroj Jugoslaviji. Danas je pod zaštitom UNESCO. Zabranjeni su motorni i električni čamci, i kupanje. Jezero se obilazi čunom, kojim vesla obučeni vodič.
Jedan od vodiča je i Kliment iz sela Peštani. Već pet godina radi kao čamdžija. Govori šest jezika: engleski, holandski, nemački, poljski, češki i ruski.
– Ulica je moja škola jezika, – šali se on, nastojeći da svojim gostima ispriča što više o prirodnim lepotama na izvoru Crnog Drima i da ih odvede u specijalnu crkvicu Svete Bogorodice – Balaklije, kroz koju protiče voda Crnog Drima.
Predlog za izlet
4. Sveta mesta
Ako se vreme pogorša tokom vašeg odmora na Ohridu, iskoristite priliku da posetite stari grad i sveta mesta, počev od katedrale Svete Sofije, preko crkve Bogorodice Perivlepte do hrama Svetog Klimenta i najfotogeničnije, sudeći po naslovnih stranama monografija – crkve Sveti Jovan Kaneo.
Toplo preporučujemo i posetu manastira Sveti Naum na granici sa Albanijom, a tu su i brojne crkvice na mestima gde ih najmanje očekujete. Za Ohrid važi da ima 365 crkava, za svaki dan po jednu. To je „pravoslavni Jerusalim“, koji uživa posebno poštovanje u slovenskim zemljama. Slovenska pismenost i slovenstvo krenuli su iz Ohrida.

KATEDRALA SVETE SOFIJE OHRIDSKE
Kada je, pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka, počelo čišćenje i konzervacija ohridske katedrale, pred očima javnosti otkrio se ogroman kompleks fresko slika iz 11. veka.
To je arhiepiskopska crkva, koja se u kontinuitetu vezuje za gotovo sve hrišćanske epohe na Balkanu. Podignuta je na temeljima ranohrišćanske bazilike iz 5. veka. U arhitektonskom smislu to je trobrodna bazilika, potpuno sačuvana, sa prefinjenim slikarstvom vizantijskog zografskog kruga.
CRKVA BOGORODICE PERIVLEPTE
Jedna je od najznačajnijih u Ohridu (Perivlepta na grčkom znači – premudra). Nalazi se na brdu u starom gradu, iznad Ohridskog jezera. Kada su otomanske vlasti srušile originalnu crkvu Sv. Klimenta u 14. veku, u crkvu Bogorodice Perivlepte prenete su mošti i druge relikvije Sv. Klimenta Ohridskog, pa su je sledećih vekova zvali crkva Sv. Klimenta.
Stari grad u Ohridu Crkva Bogorodice Perivlepte Na pitanje ko su najlepše žene na svetu, svi Ohriđani, bez obzira na versku opredeljenost, kažu: – Srpkinje
Posle pretvaranja Sv. Sofije u džamiju, crkva Bogorodice Perivlepte bila je jedno vreme i saborna crkva Ohridske arhiepiskopije.
HRAM SVETOG KLIMENTA
Posvećen je Svetom Klimentu i Svetom Pantelejmonu. Nalazi se na Plaošniku, što u prevodu znači „ravno mesto“. Izgradio ga je u 9. veku Sveti Kliment, učenik svete braće Ćirila i Metodija. On je, zajedno sa Svetim Naumom, došao u Ohrid. Postao je episkop dok se Naum pročuo kao monah – iscelitelj
Obojica su bila i prosvetitelji, prevodioci i ključne osobe za širenje slovenske pismenosti. Pored crkve Svetog Klimenta bila je velika škola, u kojoj se obrazovalo 3.500 duša. Ona slovi za prvi univerzitet u Evropi.
Crkva Svetog Klimenta je srušena u 15. veku, za vreme Otomanskog carstva. Turci su na njenom mestu izgradili džamiju. Danas je ta džamija srušena i ponovo je podignuta hrišćanska svetinja, na temeljima stare crkve Svetog Klimenta. Na zidovima se jasno vidi dokle doseže stari deo zdanja i gde počinje novi. Ostaci temelja stare crkve, na mestima gde su sačuvani, pokriveni su staklom i osvetljeni.
Kada su vršena iskopavanja, pronađena je kripta iz 12. veka u kojoj su sahranjivani velikodostojnici hrićanske crkve. Pronađen je i grob Sv. Klimenta.
Njegove mošti, deo ruke i noge, čuvaju se u sarkofagu koji se otvara 9. avgusta i 8. decembra, na letnji i zimski praznik Sv. Klimenta. Njegova glava je u jednom manastiru u Grčkoj, gde je odneta u 18. veku kada je ukinuta Ohridska arhiepiskopija.
Postoji legenda da su crkva Sv. Klimenta i Sv. Nauma podizane istovremeno. Bile su povezane užetom na čijim krajevima su bila zvona, pa kad jedna krene da se gradi, oni povuku uže da zazvoni drugima da krenu i oni. Sv. Kliment je, ipak, izgradio svoju crkvu sedam godina ranije nego Sv. Naum. Zbog toga je, kaže legenda, kažnjen. Njegova crkva je srušena a crkva Sv. Nauma nije.
CRKVA SV. JOVAN KANEO
Crkva Sv. Jovan Kaneo – najatraktivnije i najfotkanije zdanje, budući da je na jednoj omanjoj steni na samoj obali Ohridskog jezera. Ova mala i pitoreskna crkva kod ribarskog sela Kaneo, posvećena Svetom Jovanu Bogoslovu, potiče iz 13. veka. Restaurirana je 1964. godine. Tada je u kupoli crkve pronađena freska iz vizantijskog vremena, na kojoj je Hristos Pantokrat (Vladar).
SVETA BOGORODICA ZAHUMSKA
Kraj ulaza u manastir Svete Bogorodice Zahumske Do crkve i manastira Zaum stiže se samo vodenim putem
Do ove crkve i manastira iz 14. veka, koje zovu još i Zaum, stiže se samo čamcem. Zaum je skriven na nepristupačnoj, istočnoj obali Ohridskog jezera, nedaleko od mesta Trpejca.
Među freskama postoji lep portret Svetog Nauma Ohridskog.
SVETA BOGORODICA IZ SELA PEŠTANI
Hram Presvete Bogorodice u prirodnoj pećini na plaži Jungle Beach
Hram Presvete Bogorodice iz sela Peštani smešten je u prirodnoj pećini na plaži Jungle Beach, blizu puta koji vodi od Ohrida do manastira Svetog Nauma. Crkva je bila osveštana polovinom 14. veka, posle čega je i freskooslikana. Na freskama su, između ostalih, Sv. Kliment, Sv. Naum, Sveti Kuzman i Damjan.
MANASTIR SVETI NAUM
Nalazi se na granici sa Albanijom. Osnovao ga je Sveti Naum, učenik solunske braće, svetih Ćirila i Metodija, i sagradio oko 905. godine. U desnom krilu manastirske crkve, u odvojenom prostoru, počivaju njegove mošti. On je, zajedno sa Svetim Klimentom Ohridskim, širio hrišćanstvo na prostorima južnog Balkana, ponajviše oko Ohridskog jezera.
Zidove manastira Sveti Naum zapljuskuje “makedonsko more” Crkvenjak u manastiru Sveti Naum obradovao se ekipi Ona magazina Manastir Sveti Naum spada u ona mesta koja obavezno moraju da se posete u Ohridu Kada čovek spusti uho na kivot Svetog Nauma, trebalo bi da čuje njegovo srce
Prema legendi, ako se nasloni glava na njegov grob, čuju se otkucaji srca Svetog Nauma. Njegove mošti pomogle su mnogima da iscele svoje boljke, pa zato manastir pohode i poklonici i bolesnici, tražeći leka od svetitelja. Manastir se u narodu zvao i Sv. Za-um, zbog moći lečenja duševnih bolesti.
OHRIDSKI STARI PLATAN
Legenda kaže da ga je zasadio Sv. Kliment Ohridski pre 11 vekova i da je on od tada sastajalište Ohriđana, bez razlike na veru i socijalni status. Najvitalniji ohridski starac nemi je svedok mnogih događaja. Tu je bila prva gradska česma sa hladnom vodom, sprovedena sa obližnje planine Letnice. U stablu je bio dućan, berbernica i kafana.
Na stablo su se kačila obaveštenja za važna i zabavna dešavanja, kraj stabla su se parkirale rabadžije i taksi vozila. Tu su se rastajali pečalbari od svojih najdražih, odatle su kretale posmrtne povorke. Dešavale su se i prirodne katastrofe – zemljotresi i poplave, vodile su se borbe, vršile egzekucije… ali tu su se i zakazivali ljubavni susreti, svadbe, pijanke, kavge…
Platan je i danas centar gradskih dešavanja. Nema putnika namernika koji se nije slikao kraj ovog dugovečnog spomenika.
Prelepo opisano.Bila Sam sa svojih 13 god. u Ohridu,ali u secanju mi je opcinjenost jezerom.Idem posle skoro 50 god . ponovo kroz dva dana.Mnogo mi je blisko sada na sta mogu da racunam.Jedino mi nedostaje informacija o krstarenju jezerom.Ali na licu mesta cu saznati
Hvala vam I nastaviti da pisete ovako lepe putopise.
Svako vam DOBRO zelim.